петак, 28. март 2008.

Sllika br.1


Sasvim običan , možda nekom na prvu i neveseo prizor. Stene na jednom moru. Neko se ne bi ni zadržao na ovoj slici a kamoli da bude očevidac ovakvog fenomena. Lepota je u oku posmatrača. Pogledaj sliku br.2

Slika br.2


Sada znate zašto je jedan momenat neponovljiv. To je ista ona ista stena sa Slike br. 1 koja se nalazi na jednom moru u Birmaniji . Činjenice govore da je ovaj momenat dostupan oku posmatrača samo jednom godišnje samo pod specijalnim svetlosnim uslovima. Definitivan spektakl.

четвртак, 27. март 2008.


Nikada žena ne govori o ljubavi s nekim koji joj se ne sviđa kao čovek, i kojeg nikada ne bi mogla voleti ili poželeti. Ima momenata kad prva lepa diskusijia o ljubavi s jednom ženom, ne znači prvi lep kozerski uspeh, nego već prvi ljubavni korak. Za mladu ženu je svaki minut jedan gorak gubitak, ako nije u vezi s ljubavlju. Žene, stvarno , nikada nisu indiferentne prema čoveku, već s prvim pogledom, ona jednog čoveka ili mrzi, ili voli, ali nije nikada prema njemu ravnodušna. Ako ravnodušnost uopšte postoji, onda je ono osećanje čovekovo, ali nikada ženino. Žena je u ovom pogledu slična detetu, koje se na prvom susretu baca u naručje jednom čoveku, a od drugog čoveka se usteže, skoro sa očevidnom mržnjom, znači opet bez svakog znaka indiferentnosti.

Žena ide više za ljubavlju čovekovom , nego za svojom prirodom. Žena može da se zanese za bogatašem ili artistom, za vojnikom ili sportistom, za lepim ili za umnim, ali se najzad dadne , često za ceo život , sasvim drukčijem čoveku nego kakvog je zamišljala i želela. Ona uvek podlegne jačem, a ne lepšem i umnijem, ni boljim i milijem. Retko koja žena visi o ruci čoveka koji je bio odista čovek njenog ukusa.

Najdublja neprijateljstva dolaze od antipatije, koja je nesvesna i zato besavesna. Netrpeljivost je i u prirodi, i to ne samo u prirodi ljudi, nego i u prirodi biljaka, čak i u prirodi kamenja. U egiptu su stari skulptori mešali svoje stvari od alabastera u niše od ćerpiča, jer je alabaster brzo propadao ako je bio u niši od kamena. A zna se da ima i izvesnog cveća koje se ne može staviti pored jednog izvesnog drugog cveća jer oba brzp uginu.

Kad ne bi postojala vrlo laička reč poštenje, koja sadrži u sebi sve čovekove vrline, onda bi trebalo na prvo mesto staviti učtivost. Ona olakšava život i sebi i drugom, omogućuje dodir i kretanje u društvu.... Učtivost je jedan dar božji koji se teško postiže , a učtivost ne znači snishodljivost i servilnost koju svuda lako sretnemo, naprotiv , učtivost je jedan ponos koji dolazi iz čovekoljublja , iz kulture, iz namere za dobrim.

Jedini veliki problem u karakteru čovekovom , to je iskrenost prema sebi samom. Odista, čovek nikog ne vara koliko samog sebe. On je postao prva igračka svoje sopstvene ambicije, sujete, senzualnosti, pasivnosti, škrtosti, raspikućstva, drskosti, straha, gluposti. On nema nikada dovoljno pameti da sam proveri svoja osećanja, i da sam odmeri svoju pravu snagu. Zbog toga i izmišlja principe i improvizuje osvedočenja kako bi pred svetom sakrio svoja loša dela iza njih, a naročito da bi sam pred sobom opravdao svoje postupke.Čovek , po svojoj prirodi laže sam sebe , prikriva, izvrće, maskira.

Od onoga što sam maločas izrekao, ne bi li bolje bilo da ništa od toga svega uopšte ne kažem ili čak da izgovorim nešto sasvim protivno?

Ostalo mi je još četvrt sata !
Žene ne mogu da ne varaju i kad su najzaljubljenije.
Kad je žena izgovorila najveću laž, izgledala je sebi najveća.
Laž daje ženi osećanje superiornosti nad čovekovim umom
i talentom i naročito daje joj osećanje superiornosti pred urođenim brutalnostima čovekovim. Žena se ne služi lažju da napadne , nego da se odbrani.
Proverite u svom životu da li su vam više dobra
donele vaše najblistavije reči, ili kad ste u
izvesnom momentu pribegli ćutanju.
Čovek odista hrabar ne mrzi nego prezire, u
osećanju mržnje ima uniženja za nas same, a u
preziranju ima ponosa i uverenja da smo bolji o biši od onoga koga preziremo, i da možemo bez njega, i da smemo protiv njega.

Svaka je filozofija tužna. Nema nijedne velike istine čovekove o kojoj se sme do kraja misliti bez opasnosti za svoju misao, ni o religiji, ni o ljubavi, ni o smrti. Sve što je duboko , izgleda na dnu tamno i neveselo, i ni u jedan se ponor ne daje dugo gledati bez vrtoglavice i užasa. Koliko više razmišljate o životu, sve se više otvaraju njegove zasede i prokazuju njegova bespuća.

Žena prolazi kroz život trijumfalno, uvek praćena većma svojom legendom nego svojom istinom, nikada dovoljno poznata svom društvu, najmanje razumljiva onima koji joj stoje najbliže, a ostajući za čoveka koji je voli samo mit i nadrealnost.

среда, 26. март 2008.


Mi nemamo sreću da sebi biramo ni neprijatelja ni prijatelja. Neprijiatelji nas sami pronađu i prvi napadnu, a prijatelji uvek dođu slučajno. Ljudi se zbliže ili razilaze po sudbini i po afinitetu, većma po temperamentu nego po duhu , i većma po interesu nego po moralu.Najbolji prijatelji, to su oni u čijem društvu možemo da ćutimo a da se ipak osećamo dobro kao i da se najsrdačnije razgovaramo.S neprijateljem se može razgovarati, ali se ne može ćutati, tako je ćutanje jedina mera prijateljstva!!!